Danas nas je u 79. godini života napustio Jovan Joja Damjanović, dugogodišnji fudbaler i kapiten Plavih.
Jovan Joja Damjanović je rođen 1. septembra 1943. godine u Pljevljima, u urbanoj i sportskoj porodici, a njegova tri brata bili su aktivni i uspješni sportisti.
Iako je počeo kao rukometaš u pljevaljskom Rudaru, u jugoslovenskim okvirima jakom klubu, koji je stizao i do Prve jugoslovenske lige, ubrzo se preorijentisao na fudbal. Iako mlad, bio je kapiten FK „Rudar“, a igrao je na mjestu centarhalfa/štopera.
Zbog nastavka školovanja na Višoj pedagoškoj akademiji u Nikšiću - odsjek fizičko vaspitanje, 1964. godine pristupio je Sutjesci, kada je naš klub prvi put bio član Prve savezne lige. On je prvi fudbaler iz Pljevalja koji je zaigrao u jednom prvoligaškom klubu.
U narednih 10 godina Joja će postati legenda Sutjeske. Ostaće upamćen i kao jedini fudbaler "zlatne" generacije našeg kluba koji je sa Sutjeskom odigrao sve četiri sezone u Prvoj saveznoj ligi (1964/65 - 18 utakmica, 1966/67 - 30 utakmica, 1971/72 - 18 utakmica i 1972/73 - 33 utakmice). Na jednom treningu 1967. godine je slomio nogu, a do tog momenta bio je standardni prvotimac. Ta povreda ga je usporila, ali ne i omela da ponovo zaigra u najvišem rangu i sa trakom oko ruke predvodi ekipu. Bio je član Savjeta igrača, zamjenik kapitena i kapiten tima nakon odlaska Branka Čalovića u Rijeku.
Još kao aktivan fudbaler, na prijedlog svog trenera Dragutina Spasojevića, preuzeo je brigu o omladincima Sutjeske. Mnogo godina kasnije, nakon što su veterani preuzeli rad sa mlađim selekcijama Sutjeske, radio je sa omladinskom ekipom. Bio je aktivan u veteranima Sutjeske sve dok mu je zdravlje dozvoljavalo. Kao prvi trener, radio je u Radničkom i Čeliku iz Nikšića i Iskri iz Danilovgrada. Joja je u dužem periodu bio delagat utakmica u okviru Fudbalskog saveza Jugoslavije, odnosno Fudbalskog saveza Srbije i Crne Gore i matičnog Fudbalskog saveza Crne Gore.
Nakon završetka fudbalske karijere 1973. godine, kao profesor fizičkog vaspitanja, radio je u Ekonomskoj školi „Braća Kotarac“ i do penzionisanja u Gimnaziji „Stojan Cerović“. Bio je aktivan u školskom fudbalu i sa učenicima osvajao osvajao brojna priznanja na republičkim i državnim takmičenjima.
Oženio se 1968. godine i ima dvoje djece. Tamo gdje je Joja stao nastavio je sin Željko, i u Sutjesci i na poslu u nikšićkoj Gimnaziji. Željko je ponikao u mlađim selekcijama matičnog kluba, tamo gdje je život „ostavljao“ i njegov otac. Osim Sutjeske igrao je za Budućnost iz Podgorice u dva navrata, i u brojnim klubovima u Srbiji i Makedoniji. Željko je nastavio stopama svog oca i postao jedan od najmlađih kapitena našeg kluba u istoriji.
Šta je za Joju predstavljala Sutjeska jednom je opisao njegov sin Željko: „Za njega je Sutjeska i njen dres predstavljala nešto posebno u životu, pa nije ni čudo što je bio i kapiten. Tu ljubav je prenio i na mene, ali nikada se nijesmo busali u prsa oko toga. Ta ljubav je negdje duboko usađena, tako da mi je čast bila da i ja budem jedan od najmlađih kapitena Sutjeske. Takođe, ogromna je i njegova ljubav prema Nikšiću gdje je doživio mnogo toga lijepoga, a svjedok sam koliko su ga ljudi voljeli i u rodnim Pljevljima i ovdje u Nikšiću“.
Otišla je u legendu još jedna legenda Sutjeske. O njemu će svjedočiti sve što je uradio za naš klub i grad, ostaće anegdote koje govore o Jojinom životu, a mnoge dogodovštine i pošalice koje će biti prepričavane čuvaće sjećanje na njega.
Neka je slava našem kapitenu, a porodici iskreno saučešće.
Prof. Duško Lučić / FK Sutjeska
Komentari